Ofanziva "Proljece",Vijenac Maj 1994

Nakon zauzimanja Kape borbe su se vodile lijevo od ove tacke, a vec u prvim popodnevnim sahatima je cijela akcija zavrsena, i citav sektor Vijenca oslobodjen.Zarobljen je impozantan ratni plijen: 2 tanka T-34, s velikim kolicinama zrna za njih, 4 minobacaca 82 mm, 2 minobacaca 120 mm, 4 topa 76 mm(zis-ovi), 2 topa 40 mm (boforsi), 4 BsT-a, PAT 20/1 mm, broving 12,7 mm, dosta protivoklopnih sredstava i pjesadijskog naoruzanja i municije. O kolicinama municije (kalibri preko 20 mm) koja je zarobljena u jednom skladistu, jos se ne moze pouzdano govoriti, ali prve procjene govore da se radi o sredstvima vrijednim 10 miliona DM

Jos od ljeta 1992. lukavacko je ratiste slovilo jednim od najmirnijih na podrucju koje kontrolira 2.korpus Armije. Srpski prodor preko Devetaka i Dobosnice do opkoljene Proluce i izvlacenja stanovnistva iz ovoga sela na Ozren bio je sva lukavacka ratna proslost. Od toga vremena su se nasi askeri i Srbi snishodljivo ponasali na ovome ratistu.

Sa kote Vijenac (619m) Srbi su fakticki na dlanu imali tri opcine: Banovice, Lukavac i Zavidovice, a odatle su komotno gadjali i Zivinice i Tuzlu. Koliko je ovo strateski vazna tacka govori i podatak da je ona bila opskrbljena sa dvadesetak artiljerisjkih oruzja razlicitih kalibara. Nase su snage nekoliko puta jurisale na ovu tvrdjavu.No, 11.Maja 1994. ce ostati u dozivotnom pamcenju svih stanovnika lukavacke i susjednih opcina, ponajprije onih koji su trpili najvise zuluma sa ovoga uporista. Iznenadjenje je bilo potpuno, jer je malo ko vjerovao u osvajanje ove tvrdjave. Akciji oslobodjenja Vijenca su prethodile desetodnevne pripreme. Niti jedna sitnica nije prepustena slucaju. Sa sjeverne strane su jurisale jedinice 212.bosansko oslobodilacke brigade i jedna mjesovita ceta 117. brdske brigade dok su sa juzne strane nastupale jedinice 119. muslimanske i dijelovi Zivinickih osa. Najvise tereta u ovoj akciji su podnijeli vojnici 212. brigade i to njezine 2., 4. i 6. cete. Prvi vod 6.cete se prvi probio i zauzeo kapu. Heroji ove bitke su Senahid Alibasic, komandir ovoga voda, i Sefik Hamustagic – Kuvajt (babo mu radio 8 mjeseci u Kuvajtu, pa ga tako prozvali).
Akcija je, nakon dolaska nasih jedinica u sektor napada, krenula ujutro u pet sahata i deset minuta. Vod Senahida Alibasica je isao pravcem lijevo od barutnog magacina Fabrike sode Lukavac i desno od Sipine. Sam Senahid je insistirao na tome pravcu, jer su bradonje tu bile najtanje, a i najbrze im se moglo prici. Inzinjerac Avdic, je krsio put kroz minsko polje.To je malo usporilo akciju, no, uz gromski ezan Mefaila Faica, Senahid Alibasic, Kuvajt, Haris Imamovic, Nedzad Mujanovic Cupo, Sakib Omic, Amir Omercic, Becir Okic, Nedzad Ejubovic Spiro, Zujo i Admir Nukic su za svega dvadeset minuta uspliti se na Kapu.

Hido Omic je uradio vanredan inzinjerski posao, pravljenjem prolaza kroz minska polja. Trojku koja je prva isla su sacinjavali Senahid, Kuvajt i Spiro. Ova udarna grupa se priblizila cetnickim rovovima na svega 10 metara. Kuvajt je cuo pobjedonosni poklic Srbina koji je dobio partiju na kartama. Uskoro je taj prvi rov bio osvojen i krenulo se dalje. U napredovanju su borci naisli na zice koje su povezivale srpska sredstva veze i, dabome, ih presjekli, tako da cetnicka lijeva strana od barutnoga magacina uopce nije znala sto se zbiva. U toku tih borbi je cetnik iz rova izbacio bombu od koje su ranjeni Refik Imamovic, Kuvajt, Mujkic, jusufovic i Nusret Alipasic. Poslije previjanja oni su nastavili za momcima koji su otisli naprijed, a Kuvajt nije ni zaostajao.

RATNI PLIJEN VRIJEDAN 10 MILIJONA DM

Po uspinjanju na Kapu, jos dok se Senahid s momcima borio protiv preostalih cetnika u rovovima, Kuvajt je skinuo srpsku zastavu i podigao nasu. Senahid je tada javio motorolom: Garga je na Kapi! Garga je bilo njegovo sifrirano ime za vrijeme razgovora poljskim telefonom. U trku je procitao ime na torbi: Darko. Javio se na telefon i predstavio ovim imenom. Na trazenje cetnika s druge strane zice da osamdesetdvojkama udare po Jagodnjaku, rekao je: Gdje si vidio da covjek udara po svome selu, jesil’ lud?Na upit ko je to, odgovorio je: Senad, Naila Alibasica sin.

Nakon zauzimanja Kape borbe su se vodile lijevo od ove tacke, a vec u prvim popodnevnim satima je cijela akcija zavrsena, i citav sektor Vijenca oslobodjen. Zarobljen je impozanten ratni plijen: 2 tanka T-34, s velikim kolicinama zrna za njih, 4 minobacaca 82 mm, 2 minobacaca 120 mm, 4 topa 76 mm(zis-ovi), 2 topa 40 mm (boforsi), 4 BsT-a, PAT 20/1 mm, broving 12,7 mm, dosta protivoklopnih sredstava i pjesadijskog naoruzanja i municije. O kolicinama municije (kalibri preko 20 mm) koja je zarobljena u jednom skladistu, jos se ne moze pouzdano govoriti, ali prve procjene govore da se radi o sredstvima vrijednim 10 miliona DM. Do momenta kada je ovaj tekst nastajao(petak popodne 13.5.)nisu bile provjerene informacije o zarobljavanju dvaju strijela 2M i jednog stingera, ali su u komandi 212. brigade skoro stopostotno uvjereni, da se i ovi projektili nalaze u bogatom ratnom plijenu.

Potonji podatak govori da su se Srbi pripravili za eventualne napade NATO-aviona. Takodjer, do momenta pisanja ovog teksta, brojka zarobljenih Srba se popela na fantasticnih 47, a o poginulim se jos ne moze govoriti, jer su svugdje razbacani po okolnim sumama. Ovakav ratni plijen, od stotinu likvidiranih i zarobljenih cetnika do sada nije zabiljezen u 2.korpusu, a sa ostvarenim ucincima ova bitka moze se porediti sa onom za Trnovo protiv cetnika i onom za Bugojno protiv ustasa. Oslobodjena su sela Jaruske, Mihajlovici, Glibici, Gavrici, Stevanovici i Alici.

CETNICKA PROPAGANDA - OSOBNA UTJEHA

Treba istaci i jednu zanimljivost vezanu za cetnicku stranu. Prije mjesec dana je 212. uspjela pritisnuti neprijatelja sa podrucja ispod Vijenca, na kome su odmaraliste fabrike sode Lukavac. Isti cetnici iz III bataljona Kranjske lahke pjesadijske brigade, mahom mladici iz sela na potezu Doboj – Prnjavor bili su u obje bitke i mnogi neslavno skoncali u ovoj drugoj. Imali smo priliku vidjeti i dio propagandnog materijala kojim su ove mladice filovali njihovi komandanti. Uglavnom su u tim materijalima opisana herojstva i uspesi srpskih boraca, a u jednom broju Krnjica (bilten navedenog cetnickog bataljona) opisuje se uspesno zaustavljanje muslimanske ofanzive iz pravca Banovica. Medju zaplijenjenom dokumentacijom pronadjen je i izvjestaj cetnickog komandanta u kojem opisuje losu situaciju medju njegovom vojskom na Vijencu i nemogucnost adekvatnoga obezbjedjenja borbenih polozaja. Sve to govori da je navodni napad iz Banovica bio samo propagandni pamflet.

Ovom su bitkom borci 212. bosansko-oslobodilacke brigade, prve ovakve formulacije u 2.korpusu, najbolje promovirali svoje ratnicko iskustvo. U ovoj briljantnoj akciji su poginula cetiri njihova borca: Dzevad Semic, Nedzad Meskovic, nacelnik artiljerije u brigadi, Dzevad Djedovic i Almir Djulic. Njegovu posmrtnicu i pohvalu od komandanta OG 2, koju je dobio 15. aprila o.g., nasli smo zajedno na stolu.Ova brigada je formirana 1.3.1994. od probranih jedinica OG 2 Drugog korpusa Armije BiH. Samir Mujkic, nacelnik staba brigade, i Adin Dautovic, moralist, djeluju prilicno samouvjereno kada obecavaju nove njezine uspjehe. Zivi bili pa vidjeli.