BIHAC

Bihaćka općina smještena je na sjeverozapadnom djelu Bosne i Hercegovine. Njena površina iznosi 689 kvadratnih kilometara. S bosanske strane graniči sa općinama Cazin, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac i Drvar, a sa hrvatske općinama Donji Lapac, Korenica i Slunj. Reljef bihaćke općine je raznolik. Čine ga najvećim djelom polja, brežuljci i srednjoplaninska zemljišta. Prosječna nadmorska visina je 231 metar. Veći dio bihaćke općine bogat je vodom: izvorima, potocima i rijekama. Ukupna dužina vodotoka rijeke Une na općinskom prostoru iznosi 80 kilometara.

Područje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je raznovrstan zbog uticaja zračnih masa iz susjednih i daljih oblasti. Ljeta su topla i suha, zime hladne, s mnogo padavina. Godišnji prosjek padavina je 1.245 milimetara, a prosječna mjesečna temperatura iznosi 10,8° C, srednja januarska 0,4° C, prosječna julska 21° C.

U toku kalendarske godine oko 80 dana ima temperaturu nižu od nule. Mrazevi se javljaju od oktobra do aprila, a snijeg od novembra do aprila. Magla je karakteristicna za Bihaćko polje, posebno Gorjevac i Dubovsko. Preovladavaju sjeverozapadni i jugoistocni vejtrovi - bura i jugo.

Pedološki pokrivač je raznovrstan. Biljni svijet, takođe, bogat i slojevit. Na bihaćkoj općini srećemo razne vrste životinja, tako da spada među bogatije krajeve BiH kada je u pitanju razvijenost flore i faune.

HISTORIJA GRADA

Bihać, grad na rijeci Uni, smjestio se između planine Plješevice i Grmeča. zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima ovaj prostor naseljen je još u paleolitskom razdoblju. Od VIII stoljeća p.n.e. Bihać i njegovu okolicu naseljava pleme Japoda koje su sredinom IV stoljeća p.n.e. pokorili Rimljani.

Početkom VII stoljeća područje Bihaća naselili su Sloveni, o čem svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog vremena.

Prvi gradovi oko rijeke Une, prema povijesnim izvorima, nastaju sredinom XIII stoljeća. Bihać, središte Pounja, prvi put se pominje 26.02.1260. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV, kao grad sagrađen na Otoku Sv. Ladislava, u vlasništvu benidiktinske opatije iz Topuskog. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom sa svim pravima što mu je osiguralo samostalni razvoj. Povelja iz 1271. godine potvrđuje da je Bihać u tom vremenu uživao povlastice slobodne gradske općine. na čelu općine nalazio se gradski starješina ili major villae, koji je zbog svoje uloge često bio nazivan i sucem. Njegovu odluku mogao je promijeniti samo kralj ili njegov tovarnik (tovarnik je ubirao daće na području općine). Uz gradskog starješinu postojala je kurija ili magistrat. To je bio zbor predsjednika koji se sastojao od građana koji su za ovu dužnost polagali prisegu . Grad je imao i bilježnike (notare) koji su vodili sudske i druge građanske zapisnike.

Nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom Bihać se razvio u urbani gradski, trgovački i zanatski centar. Grad je bio opasan bedemima, četverokutnim i oblim tornjevima i debelim zidovima. Najstariju gradsku jezgru sačinjavala je i okrugla kula pred kojom su bile smještene crkve, samostani i kuće za stanovanje. Bihać je u tom vremenu imao sedam crkava među kojima se isticala crkva sv Antuna, koju će osmanlije po osvajanju grada 1592. preinačiti u džamiju.

Godine 1434. ugarsko-hrvatski kralj Sigismund poklanja Bihać hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan, pod čijom vlašću će ostati do početka XVI stoljeća.

Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. godine Bihać je ponovo došao pod kraljevsku jurisdikciju. Potvrđene su mu stare povlastice, a kraljev namjesnik za upravitelja bihaćke tvrđave postavlja kapetana koji obavlja i dužnost zapovjednika posade u Ripču. Bihaćka kapetanija, jedna od četiri hrvatske kapetanije, je sredinom XVI stoljeća obuhvaćala gradove: Bihać, Ripač,Sokolac, Drežnik, Tržac, Slunj, Cetinu, Izačić, Toplički turanj, Brekovicu, Ostrožac, Vrnograč, Pernu, Stijenu, Cazin, Bužim i još neka mjesta.

To je razdoblje kad se Bihać našao na snažnom udaru Osmanskog carstva. Više od stotinu godina branitelji Bihaća su se odupirali osmanskim napadima da bi 1592. godine njihova odbrana bila slomljena, a Bihać osvojen. Formirani Bihaćki sandžak ušao je u sastav Bosanskog elajeta. Bihać postaje jedno od najvažnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva iz kojeg se planiraju daljnji napadi i prodori prema zapadu.

Bihać je postao sjedište kapetanije, sandžaka i kadiluka.

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina, a time i Bihać, ulazi u sastav Austro-ugarske. Otpor Bišćana novoj okupaciji skršila je austrougarska vojska 19.09. 1878. godine, kada je zauzela Bihać. za tog perioda Bihać je postao središte formiranog Bihaćkog okruga. Nova uprava gradi i otvara javne i kulturno-prosvjetiteljske ustanove kao što je Općinska osnovna škola (1881.), trogodišnja trgovačka škola i voćarska škola (1885.). Godine 1888. porušene su zidine tvrđave i napravljene nove ulice, a iste godine se uređuje i gradski park pored Une i Jarak (Kanal). Grad se infrastrukturno obnavlja, 1900. godine usvojen je prvi regulacijski plan grada, uvezana kanalizacija u najužem centru, završene upravne i stambene zgrade za doseljene činovnike. Poštu i telegraf Bihać je dobio 1867. godine. Nedugo potom, 1905. godine, počela je gradnja gradskog vodovoda koji je dovršen dvije godine kasnije. U Bihaću je 1911. godine otvoren radnički dom i Mala gimnazija, koja četiri godine kasnije prerasta u Veliku gimnaziju.

U sastavu Austro-ugarske monarhije Bihać, kao i Bosna i Hercegovina, ostaje do 1981. godine, kad ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom vremenu Bihać je bio središte oblasti, a 1929. godine novim teritorijalnim ustrojem postaje središte okruga u Vrbaskoj banovini.

Godine 1937. Bihać dobiva prvi organizirani nogometni klub nazvan Jedinstvo, koji je sve do današnjih dana nositelj i simbol dugogodišnje sportske tradicije grada na obalama rijeke Une.

Početkom II svjetskog rata Bihać ulazi u sastav novoformirane Nezavisne države Hrvatske, okupiran je od njemačkih jedinica 13.04.1941. godine. Od prvih dana okupacije Narodno-oslobodilački pokret se aktivno razvijao na prostorima Bihaća i njegove okolice. Uspješne vojne akcije partizanskih jedinica od 2. do 4. travnja/aprila 1942. godine rezultirale su protjerivanjem njemačkih okupacijskih jedinica s bihaćkih prostora. Tada je formirana slobodna teritorija poznata pod nazivom “Bihaćka republika”. Tokom II svjetskog rata i NOB-e Bihać je bio mjesto u kojem se donose mnoge odluke značajne za konačno oslobođenje Jugoslavije. U Bihaću je od 26. i 27. 11. 1942. godine održano Prvo zasjedanje AVNOJ-a, koje postaje općenacionalno i općepolitičko predstavništvo NOP-a.

Njemačke snage ponovo su 29.01.1943. godine zauzele Bihać. Pod njemačkom okupacijom Bihać ostaje sve do 28.03.1945.godine, kad je oslobođen.

U razdoblju 1945-1992. Bihać u okviru SR Bosne i Hercegovine pripada SFRJ i postaje važno gospodarsko središte tog dijela države, a posebno tadašnjeg Bihaćkog okruga.

Referendumom građana o samostalnosti i suverenosti BiH 29.02./01.03.1992. godine, BiH postaje samostalna država međunarodno priznata 22. maja 1992. godine kad je primljena u OUN-a kao 177. članica.

Za vrijeme četverogodišnje opsade u minulom ratu Bihać je opet imao ulogu obrambenog središta okruga. Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine i novim administrativno-političkim ustrojem BiH Bihać je postao sjedište Unsko-sanskog kantona, u sastavu entiteta Federacije Bosne i Hercegovine.

UMJETNOST

Grad koji broji 745. godina postojanja, koji je tokom historije zabilježio brojna događanja sa dubokim tragovima u svakom kamenu starog bedema. Grad koji živi s ljepoticom Unom, koja mu podari život na otoku sv.Ladislava prepun je detalja koji moraju biti zabilježeni. O Uni ne treba mnogo govoriti, dovoljno je samo pogledati. Ali šta bi onda radili pjesnici. Oni opjevaše i Bihać i Unu. Izabraše naj-ljepše riječi da dočaraju običnom smrtniku božansku ljepotu "Jedine"/Una/. Šetaše "Ulicama Bišća" pišući svoje stihove o gradu iz legende. Slikari učiniše isto, sav kolorit palete sastaje se u spoju grada i rijeke. I danas u Bihać i na Unu dolaze umjetnici. Neki da pronađu novi detalj, da ga opišu i oslikaju, neki da u gradu umjetnosti pročitaju svoja djela ili izlože svoje radove. Od nedavno u Bihać dolaze i glumci kako bi u autentičnom bihaćkom ambijentu, ispod starih građevina, pokazali svu ljepotu teatra. Gostuju i plesači, i orkestri, i pjevači. A Bihać, to zna da cijeni. U Bihaću može te posjetiti izložbe slika eminentnih slikara koji izlažu u Gradskoj galeriji i galeriji Una. Pisci i pjesnici svoja djela također rado prezentiraju u ovim zdanjima. Ipak teatar je nešto posebno i specifično. Grad koji nema sopstveno kazalište ima najveći festival scenskihi kazališnih umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Ovaj festival ima svoju jedin-stvenu scenu, svoje predstave, glumce i svoju publiku koja živi s festom.Bihać je grad umjetnosti i grad umjetnika. Svoju posjetu Bihaću pokušajte upriličiti u vrijeme održavanja kulturno-umjetničkih događanja jer tada je još ljepši i još bogatiji.

Kulturno-umjetničke manifestacije:

Bihaćko ljeto - festival scensko-teatarskih umjetnosti (juni - lipanj)

Ulicom Bišća - kulturno-umjetnička manifestacija (novembar - studeni)

Dani rijeke Une - kulturno-umjetnička manifestacija (maj - svibanj)

SPORT