Uvodni odlomak iz knjige:

I.   PRIPREME OPERACIJE

REZULTATI BORBENIH DJEJSTAVA U POSLJEDNJEM TROMJESECJU 1994.GODINE

Na neki nacin, vec 1994.godina je obecavala dolazak novih i znacajnijih pobjeda Armije R BiH [1]. Realna pretpostavka za to bilo je zazivljavanje primirja sa ekstremnim dijelom HVO i stisavanje tog drugog fronta, na kojem je Armija R BiH angazirala znacajne snage. Kako se mir uspjesno odrzavao i uspostavljao povjerenje, tom dinamikom su se mogle oslobadjati snage, do tada angazirane na linijama prema HVO, i preusmjeravati prema SCA.

Armija je u 1994. godini oslobodila i zadrzala povrsinu od 724 km2 : 1.korpus oslobodio je oko 228 km2 ( na Vareskom pravcu – 114 km2 i Bjelasnickom – 114 km2); 2.korpus oslobodio je na sedam lokacija povrsinu oko 71 km2; 3.korpus – 98 km2 i Vozuce – 19 km2); 5. korpus – prodorom prema Kulen Vakufu nije uspio odrzati novooslobodjenu teritoriju od 535 km2; 7. korpus je na tri lokacije oslobodio teritoriju od oko 248 km2 ( na Kupreskom pravcu – 170 km2, na pravcu prema Donjem Vakufu – 35 km2 i na Vlasicu – 43 km2).

Iako je povrsina novooslobodjene teritorije od 724 km2 – impozantna, ipak je ona nastala zbirom manjih novooslobodjenih teritorija u razlicitim dijelovima z/o nasih korpusa. Karakter tih oslobodilackih djejstava jos nije ocijenjen da bi se moglo pouzdano kazati kojem obliku borbenih djejstava pripadaju, ali se sa sigurnoscu moze ustvrditi – da je vecina njih imala takticki znacaj [2]. Svjetski vojni kriticari bili su skloni tvrdnjama da je Armija R BiH, u to doba, sposobna oslobadjati tek neke kote na nenaseljenim brdskim predjelima, ali ne i izvoditi znacajnija borbena djejstva tipa operacija, u kojima bi bili oslobadjani siri kompaktni prostori sa gradovima i vecim naseljima.

Slicne tvrdnje mogle su se cuti i u kontaktima medjunarodnih vojnih i politickih autoriteta sa nasim politickim i vojnim licnostima. Sigurno je da je jedan od ciljeva takvih ocjena bio pasivizacija i pacifizacija Armije R BiH i uvjeravanje njenih komandanata da je uzaludno dalje trosenje snaga i sredstava, kada se na vojnom planu, u strategijskom smislu, nista ne moze promijeniti. Uporedo sa ovakvim nastupima, medjunarodna zajednica priprema klimu za potpisivanje ugovora o prekidu vatre i obustavi neprijateljstva i sa SCA, cime bi se zateceno stanje legaliziralo kod veoma nepovoljnog odnosa u kontroli teritorije po snage Federacije BiH.

Iako se u primirja sa SCA nije mnogo vjerovalo, ipak su pregovori o primirju uticali na aktivnost jedinica na terenu. Mozda je i to jedan od razloga zasto je cetvrto tromjesecje 1994. godine siromasnije u pobjedama. Oktobar mjesec je posljednji mjesec znacajnih uspjeha i pomjeranja jedinica Armije R BiH u 1994. godini. U tom mjesecu znacajnije pobjede su ostvarili: 1. korpus na pravcu Bjelasnice ( 100 km2 ) i Nisickoj visoravni ( 30 km2 ), 7. korpus na Kupreskom pravcu ( 90 km2 ) sa oslobodjenim gradom Kupresom, te 3. korpus na Teslickom pravcu ( 79 km2 ) . Peti korpus se vec bio vratio na polazne polozaje sa prodora ka Kulen Vakufu.

Mjesec novembar i decembar ne biljeze znacajnije pobjede Armije, izuzev smirivanja vec pomenutih borbenih djejstava.

NAPOMENA:
[1]   kao sto je u uvodu receno, knjiga se sastoji od dva dijela. Naznacena fusnota u prvom dijelu knjige, kao sto je ova na str. 8 pod *1 i dalje, moze se jednostavno pronaci u drugom dijelu knjige na str. 93 pod istim brojem, sadrzi sire elaboriranje i upucivanje na dokumente.

 VOJNO – POLITICKA SITUACIJA POCETKOM 1995. GODINE

Tok borbenih dejstava u 1994. godini, a narocito njen kraj, pokazao je da je Armija R BiH respektabilna sila na terenu, da se ona vise ne moze poraziti i da ona ima takticku inicijativu na bosanskohercegovackom ratistu. Znala je to i medjunarodna zajednica, znao je to i agresor. Sve ofanzivne aktivnosti Armije medjunarodna zajednica je zeljela zaustaviti, a stanje na terenu zalediti. Agresor je zelio to isto, uz neke manje korekcije stanja na terenu u svoju korist.

Nije vise mogao voditi djejstva na vise frontova. Zelio je, krajem 1994. godine, sve slobodne snage skoncentrirati na 5. korpus i Bihacki okrug i taj dio slobodne teritorije likvidirati. UNPROFOR je bio pripravan za tu aktivnost. Iz te zone je izvukao opremljeniji Francuski bataljon UNPROFOR-a, a doveo Bangladeski. Cak je komandant Rouz otisao na godisnji odmor, da ne bi ”vidio” agresorsku ofanzivu [1] na zastisenu zonu Bihac i da ne bi morao reagirati.

U ovakvoj konstelaciji odnosa i stanja, medjunarodna zajednica, metodom pritiska i aktivnoscu specijalnog predstavnika UN, Jasusi Akasija, namece potpisivanje cetveromjesecnog prekida vatre (23.12.1994.), koji bi bio zamijenjen Ugovorom o prekidu neprijateljstva. Sustina ovog Dogovora sastojala se u sljedecem:
- prekid vatre duz svih linija sukoba na 4 mjeseca; UNPROFOR je nadlezan za arbitrazu krsenja ugovora,
- otvorit ce se humanitarni putevi i osigurati nesmetan prolazak humanitarnih konvoja i UN osoblja,
- prestat ce etnicki progoni.

Jasni su politicki i vojni razlozi zbog cega je SCA potpisao ovaj Dogovor: politicki su razlozi da je ovim cinom paljansko rukovodstvo zeljelo izaci iz politicke i diplomatske izolacije, koja je uslijedila odbijanjem Plana Kontakt grupe. Potpisivanjem ovog mirovnog Dogovora paljansko rukovodstvo se zeljelo pokazati mirotvornim i time probiti politicku i diplomatsku izolaciju.
Vojni razlozi:

1. Bili su u inferiornom polozaju i prema Armiji R BiH i prema HVO-u, i na granici mogucnosti popune linija odbrane, te manevra jedinicama, a trpjeli su teske poraze.
2. U skladu sa stanjem na ratistu zeljeli su konsoldirati svoje redove, potpuniti jedinice i ljudstvom i materijalno tehnickim sredstvima, itd.
3. Porazi su donijeli eroziju morala i u njihovim paravojnim formacijama i u narodu, i to se moralo zaustaviti.
4. Zeljeli su da se zaledi situacija na terenu i da ulaskom jedinica UNPROFOR-a, izmedju Armije i HVO-a s jedne, i njih s druge strane, postojece stanje na terenu pretvore u trajno, jer uz Sveobuhvatni Dogovor o prekidu vatre nije potpisan nikakav politicki sporazum koji bi razrjesavao situaciju u BiH.
5. I pored potpisivanja Dogovora oni su planirali dalju ofanzivu na Bihac, a postivanje Dogovora s nase strane im je omogucilo koncentriranje snaga oko bihacke regije.

Racunali su na dokazanu tolerantnost medjunarodne zajednice. Nase politicko i vojno rukovodstvo, iako nerado i pod pritiskom, potpisalo je ovaj Dogovor [1], nadajuci se da bi ovog puta postivanje Dogovora moglo biti ozbiljnije, da bi zaista napadi na 5. korpus mogli biti obustavljeni, te da bi konvoji hrane konacno mogli uci u izgladnjele, zasticene zone.

Opravdano se imalo podozrenje u iskrenost namjera agresora, pa se pocetni mjesec primirja iskoristio u cijeloj Armiji za obuku i unutrasnju reorganizaciju. Medjutim, nije trebalo dugo cekati da se potvrdi da napadi na 5. korpus nisu nikad ni prestali, da se kretanje humanitarnih konvoja uvjetuje. Medjunarodnoj zajednici je jasno stavljeno do znanja da se mirovni sporazum ne postuje u svojim bitnim tackama i da dalje postivanje Dogovora visi o koncu.

Iz tabelarnog pregleda vidljivo je sa kakvom ce se zestinom SCA okomiti na Bihacki okrug i 5. korpus bas u toku primirja. Iz 5. korpusa je, za samo dva mjeseca primirja, izbaceno iz stroja cak 840 boraca i starjesina [2].