KRAJ ABDICEVE DIKTATURE

ULICNE BORBE SA EKSTREMISTIMA

U nedjelju nesto iza 5 sati prve grupe boraca 5.korpusa usle su u grad sa juznog oboda. Autonomasi otvaraju jaku vatru sa kula-grada i nekoliko uzvisenja istocno i zapadno od Kladuse. Dudakovic naredjuje opkoljavanje, izolaciju tih grupa ekstremista i nastavak ciscenja gradskog jezgra od Abdicevih snaga. Akciju komplicira prisustvo velikog broja civila koji su ostali u gradu i pored kampanje autonomasa da se grad napusti jer ce Alijina vojska poklati sve koje zatekne. Armija BiH u zavrsnici operacije uopce nije koristila artiljeriju, posebno kada su se nase snage priblizile gradu. U tom tragicnom sukobu bilo je vec previse zrtava medju Bosnjacima i svaka nova mrtva glava bila bi suvisna, makar se radilo i o ljudima u uniformi NO APZB>Vecina je jedva cekala priliku da predje u redove 5.korpusa pod komandom Atifa DUDAKOVICA. (Posljednjih sedam dana autonomije broj takvih koji su presli mjerilo se stotinama)Vec oko 8 sati 505.buzimskoa brigada i dijelovi drugih jedinica stavili su pod kontrolu najveci dio grada.

Kako se i ocekivalo iz nekoliko utvrdjenih objekata zabarikadirani Fikretovi ekstremisti pruzili su otpor pa se na vise mjesta razvila kratka, ali zestoka ulicna borba. Radilo se o ljudima koji se nisu smjeli predati poslije zavjerstva nad vlastitim narodom. Bunkeri su padali jedan za drugim, a na koncu cak lakse nego se ocekivalo zauzeti su Policijska stanica, Posta i drugi vitalni objekti u gradu te na koncu i poslovna zgrada Agrocomerca, gdje je bio smjesten stab autonomaske paravojske i Abdicev politicki aparat. U nekoliko zgrada Agrocomerca, preuredjenih u kasarne grupe vojnika raspadnute NO cekali su pripadnike 5.korpusa da im bez borbe predaju oruzje. Takodjer, iz mnogih kuca izlazili su vojnici i policajci bivse AP ZB i sa vidnim olaksanjem pozdravljali dojucerasnje protivnike.

Oko podneva cijelo gradsko podrucje Velike Kladuse bilo je pod kontrolom boraca Atifa Dudakovica. Bio je to kraj jedne krvave zablude, jedne velike izdaje i vjerovatno pocetak preokreta na bojistu bihacko-cazinske krajine. Narod zapadne Bosne mogao mogao je odahnuti jer je jednu moru, Fikreta Abdica, skinuo s vrata. Ali, sigurno da nece biti mnogo vremena za predah jer onaj pravi neprijatelj, cetnici, navaljuju na Bihac svom zestinom.Autonomna pokrajina Zapadna Bosna vise ne postoji! Abdic i njegova kvazidrzava nikada vise na tom prostoru nece moci zazivjeti. Tako se, doduse, govorilo i nakon sto je ubijen Huska Miljkovic pa je i poslije Fikreta Abdica tesko tvrditi da se ponovo u buducnosti nece pojaviti vodja kojem ce pasti na pamet da ogradjuje narod u svoj tor. Nesumnjivo je da ce i dalje postojati izvjestan broj ljudi kojima ce se ideja autonomije zapadne Bosne vrtjeti po glavi, ali je sigurno da niko nece ni pokusati oponasati Abdica. A kada su borci Armije BiH usli dublje na teritoriju pod kontrolom NO, prizori iz oslobodjenih sela jasno su govorili da se Abdiceva vlast zasnivala uglavnomna teroru, represiji i raznim oblicima pritisaka na stanovnistvo koje bi pokazalo i najmanji otpor.

ABDIC OTVARAO KONC-LOGORE ZA MUSLIMANE

 Svi koji bi odbili stupiti u redove Abdiceve vojske i policije ili bi izrazili neslaganje sa njegovom politikom bili su zatvarani u KONCENTRACIONE LOGORE! Takvih logora bilo je nekoliko i za neke se nije ni znalo sve dok oslobodioci nisu razvalili kapije turobnih farmi Kombinata u kojima se nesto cudno dogadjalo. Ubrzo ce se saznati koliko je ljudi umoreno u tim kazamtima. U trenutku pada posljednjih uporista autonomasa u zatvorima je bilo zatoceno vise od 1000 ljudi, a za 11 mjeseci trajanja APZB kroz njih je proslo na hiljade. Farma Agrocomerca u Plazikuru pretvorena je u logor gdje su bili zatoceni iskljucivo civili! Njihov grijeh je bilo protivljenje Babinoj pogubnoj politici. Ako se takva optuzba mogla odnositi na odrasle muskarce, nezaobilazno pitanje jeste sta je skrivilo nekoliko desetina zena, posebno nekoliko maloljetnih djevojaka sto se naslo medju njima!? Medju zatvorenicima na ovoj farmi bilo je i sedam hodza iz sela velikokladuske opcine. Oni i svi ostali logorasi bili su mjesecima tegleca radna snaga Abdicevoj vojsci za sve najteze i najriskantnije poslove u zoni ratnih djelovanja.

Borci Bihackog korpusa sigurno nikada nece zaboraviti potresne scene kada su otvorili celije zatvora na Drmaljevu. Oko 500 ljudi od kojih je opet vise od polovine civila danima je osluskivalo borbe koje su se primicale strijepeci da ce ih Abdicevi dzelati spasiti. Ipak, na srecu, cuvari, ciji je sef bio Osman EFENDIC, vise su mislili na svoju glavu nego na logorase, iako ce njihovi iskazi narednih dana biti osnov brojnih optuznica protiv mucitelja iz ovih logora. I garaze preduzeca Grupex postale su logor. Isto se desilo sa mnogim skolama u kladuskom kraju, a krajnju ironiju autonomasi su izrazili nazivajuci najveci kladuski zatvor- Centrom za civile! Hiljade ljudi proslo je torturu u tom centru bez ikakve optuznice ili stvarne krivice.Kada su Dudakovicevi borci otvarali vrata kazamata i pustali ljude na slobodu, bilo je i burnih reakcija, psihickih lomova, nevjerice da je patnjama dosao kraj.

Oko 150 ljudi odlucilo je da odmah iz logora stupe u redove Armije BiH. Ostali su, nazalost, bili u tako losem stanju da im je sada prvenstveno potrebna lijecnicka njega i duzi oporavak. Dokle se srozao moral Abdicevih sljedbenika, zlocinaca najgore vrste, govori i podatak da su oslobodioci u nekoliko zatvora pronasli svoje zarobljene saborce i civile koji su bivali ranjeni i prilikom obavljanja fizickih radova ili u torturama, al im njihovi tamnicari nisu omogucavali lijecnicku pomoc pa su bili osudjeni na sporo umiranje os sepse u najgorim mukama!

ABDIC OPASAN SVJEDOK RABOTA UN-a

Neshvatljivo je ipak i nakon svega sto se dogadjalo po srpskim i hrvatskim logorima smrti da su jednaka zvjerstva nad Muslimanima mogli pociniti-Muslimani. Takodjer, prijatelji i komsije zrtava. To je vjerovatno najcrnji detalj iz jedanaestomjesecnog trajanja oruzane pobune Fikreta Abdica i njegove klike protiv ustavnopravnog poretka RbiH. Za to, izmedju ostalog, optuznica koja je podignuta u Visem javnom tuzilastvu Bihac tereti Fikreta Abdica i njegove najblize saradnike u autonomaskoj vladi. Optuznica mu zasad na dusu stavlja 200 civila stradalih u artiljerijskim i teroristickim napadima njegovih formacija na naselja na slobodnoj teritoriji. Treba ocekivati da ce se optuznica nakon istrage o dogadjajima u logorima prosiriti, jer je sasvim sigurno represija nad civilnim stanovnistvom poduzimana po njegovom naredjenju (a uocene metode mucenja govore da je sve radjeno uz strucnu pomoc Karadzicevih Srba).
Kakva sudbina, uostalom, ocekuje propalog lidera slomljene velikosrpske marionetske tvorevine? Niko u 5.korpusu nije ocekivao da ce (sada) imati priliku zarobiti Fikreta Abdica u Velikoj Kladusi.

Bilo je raznih spekulacija da se on nalazi u potpunom nervnom rastrojstvu te da bi se cak mogao predati ili sebi organizirati spektakularno samoubistvo u nekom od svojih bunkera, poput Hitlera. No, cini se da ni o tome on nije odlucivao. Jedna neprovjerena informacija iz izvora u UNPROFOR-u govori da je zapovjedniku francuskog bataljona iz sastava UN snaga naredjeno da poduzme sve kako F.Abdic ne bi pao u ruke Armije RbiH! Zasto? Sjetimo se da je u prvim danima proglasenja AP ZB (septembar 1993.) UNPROFOR odigrao kljucnu ulogu. Propagandni program Velkatona emitirao se iz studija smjestenog u bazi UN u Kladusi. UNPROFOR je narednih mjeseci obavio sijaset logistickih i obavjestajnih poslova za autonomase, posebno na koordiniranju zajednickih napada ovih pobunjenika i cetnika na Peti korpus. Tokom operacije >>Tigar-sloboda 94<< poljski bataljon omogucio je transport municije i naoruzanja koje je Abdic poslao toboznjim pobunjenicima u Bihac. Mnogi drugi podaci o djelovanju snaga UN (posebno FREBAT-a) jasno govore da su se francuske jedinice sasvim posvetile ostvarivanju interesa svoje zemlje u BiH.

Sve do nedavnih zaokreta u svjetskoj globalnoj politici interes Francuske (uz Veliku Britaniju, Rusiju i Grcku) bio je nestanak Bosne i Hercegovine i uspostavljanje velike Srbije. Na putu tom cilju u zapadnoj Bosni stajao je 5.korpus i trebalo ga je unistiti svim sredstvima. Na srecu komandanti Armije BiH, posebno Atif Dudakovic, pokazali su se i mudrijim i sposobnijim od srpskih i evropskih vojnih autoriteta. I kada je sve propalo, logicno je da Francuzi nastoje skloniti Abdica kao neugodnog svjedoka vlastitih rabota na stetu Bosne.Kako je Abdic napustio Kladusu, da li uz pomoc Francuza, Poljaka ili Srba, sada i nije bitno. U nedjelju navecer razrijesena je dilema gdje se nalazi. Kada je u petak pristao na pregovore, a u subotu ih definitivno otkazao, bilo je jasno da je shvatio da od autonomije vise nema nista i da ne namjerava vise gubiti vrijeme u gradu koji samo sto nije pao u ruke Armije BiH. Desilo se ono najlogicnije-prihvatili su ga Srbi i on je sada u Kninu. Cini se da jos jedino (veliko) Srbi vjeruju da je Abdic politicki upotrebljiv covjek za njihovu stvar. Sada se vec naziru i konture plana nastalog na rusevinama prethodnog…

Tacnije, sada su povezani losim i nogo duzim putevima preko okupiranih dijelova Banije i Korduna, ili putem preko Drvara koji izlazi na mjesecev pejsaz divlje Kninske krajine. Zbog toga sada oni moraju poduzeti nove korake kako bi popravili komunikacijsku vezanost Knina prema istoku. Jedan od planova jeste ofanziva na Bihac. Ta ofanziva traje vec citavih pet mjeseci, a da cetnici nisu ni blizu ostvarenja bilo kojeg od postavljenih ciljeva na tom bojistu. Izgleda da postoji i rezervni plan koji nema sansi da uspije, ali srpski oficiri i politicari vec osjetno suzene svijesti nece propustiti priliku da jos jednom upotrijebe Fikreta Abdica.

Indikativno je da su Abdicevi ekstremisti od gubljenja Pecigrada i Trzca, a zatim i nesto poslije kada im je rasturena linija oko Johovice i Marjanovca, uglavnom bili angazirani na protjerivanju zitelja kladuskih sela u tzv. RSK, gdje su ih docekivali Srbi i (usput pljackajuci) vracali u Veliku Kladusu. Kada je postalo jasno da se ni Kladusa nece odrzati, te iste ljude ponovo su natjerali u SAO krajinu. Procjenjuje se da je vise od 10.000 ljudi, od cega najvise borbeno sposobnih muskaraca, sada na teritoriji koju kontroliraju Marticevi cetnici. Cini se da je to uradjeno kako bi autonomaski stab uz pomoc cetnika ponovo organizirao razbijenu vojsku u jednu ili dvije brigade i pokusao izvesti kontranapad da se povrati Velika Kladusa. Medjutim, razvoj situacije vec u nedjelju navecer pokazuje da ce Abdic i marticevci vrlo tesko uspjeti da izvedu taj suludi i pogibljeni pohod.

    5.KORPUS OJACAN POBJEDOM

Prvotni, efekti agresivne propagande Velikatona usmjerene na sijanje straha od Armije RbiH medju civilima gotovo su iscezli. Tek susret sa cetnicima mnoge Muslimane iz bivse AP ZB je osvijestio i otvorio im oci da vide gdje ih vodi Babo. Straha od 5.korpusa vise nema i vec u nedjelju uvecer ljudi su se poceli vracati kucama. Mnogima to Srbi ne dozvoljavaju zeleci ih ponovo staviti u stroj narodne odbrane, ali u tome sigurno nece uspjeti. Ne samo zato jer je  ljudima dada jasno ko je ko u ovom ratu, nego i zbog toga sto je i najvecem laiku jasno da bi pohod protiv ojacalog 5.korpusa u ovom trenutku bio ravan samoubistvu. Izdajnik Fikret Abdic najvjerovatnije ostaje kod Srba na ledu do neke nove prljave igre u reziji Beograda. Sudbina izdajnika, uostalom, nikad nije ni bila sretna. Uvijek su bili na kraju odbaceni i od strane za koju su se prodali. Dakle, dilema je samo-gdje je Babo deponovao napljackani kapital: Kipar, Moskva, Argentina…?

Vremena za slavlje u zapadnoj Bosni nema. Jedna je briga manje, ali rat se nastavlja svom zestinom s tim sto su okolnosti sada znatno izmijenjene. Atif DUDAKOVIC, kojeg je na vratima Kladuse stigla vijest o unapredjenju u cin brigadnog generala, definitivno je dokazao da je virtuoz na bojnom polju. Voditi borbu u potpuno izoliranoj enklavi daleko od centra i to protiv dva protivnika, te biti cak uspjesan, skoro da nije zabiljezeno u historiji ratovanja. Mnogi parametri su pali u ovom bosanskom ratnom paklu, ali je 5.korpus ucinio zaista nesto izuzetno. Nakon slamanja autonomaske pobune Dudakovic se sada mirnije moze okrenuti borbi protiv cetnika. Sretna okolnost je da autonomasi u panici nisu ponijeli gotovo nista osim licnog naoruzanja tako da su ogromne zalihe oruzja, orudja i municije iz skladista u velikoj Kladusi postali ratni plijen 5.korpusa. Zatim, Armiji BiH predale su se tri skoro kompletne brigade bivse NO AP ZB, a vecina boraca izrazila je spremnost da se opet stavi pod komandu generala Dudakovica.

S druge strane, ratni stroj srpskog agresora pokazuje vidne znake umora, iako su jos jaki. Na mnogim bojistima u Bosni i Hercegovini uocava se da je doslo do preokreta u odnosu snaga u korist ARBiH. Realno gledajuci, taj se odnos mijenja i u zapadnoj Bosni. Zbog toga ne samo da Bihac nece pasti, niti bilo koji dio slobodne teritorije, nego se gotovo sigurno moze ocekivati novi zamah 5.korpusa ARBiH sto ce ovaj put na svojoj kozi osjetiti Karadzicevi cetnici.